Duško Popović – Na via ferate ne sme se ići sa neiskusnim vodičem i improvizovanom opremom
You are currently viewing Duško Popović – Na via ferate ne sme se ići sa neiskusnim vodičem i improvizovanom opremom

Gotovo svaki planinar, kada ispod svojih nogu stavi određeni broj kilometara i vrhova, poželi da proba naredni adrenalinski nivo – via feratu. U razgovoru sa dugogodišnjim via ferata vodičem i planinarskim vodičem prve B kategorije, saznali smo o čemu sve treba da vodi računa onaj ko planira da se oproba u via feratama – nema improvizovanja opreme, i nema kretanja na stazu sa vodičem bez licence i iskustva. Od ova dva faktora bukvalno zavisi život svakog ko se uputi na via ferata stazu.

Iako u našoj zemlji nema mnogo izbora za početničke staze, naš sagovornik preporučuje via feratu Ostrovicu, koja je A kategorije, ili laka ferata, pa je najprihvatljivija za obuku i za susret sa sigurnosnom sajlom.

„Bilo bi mnogo bolje da možemo da odemo do Slovenije i tamo na Grančištu u Mojstrani da ispenjemo Aljaževu feratu, koja je vrlo interesantna i zahvalna za obučavanje, jer poseduje sve elemente koji su nam potrebni da bismo ušli u taj via ferata svet na jedan pravi način. Kad to kažem, mislim pre svega da poseduje vertikale, horizontalne sekvence, ali i merdevine, što je čest slučaj kad posle toga idemo na neke ferate u Italiji, Austriji i tako dalje“, kaže naš sagovornik i dodaje da se via ferata u našoj zemlji počela da bude interesantna tek pre desetak godina.

Osim volje i hrabrosti, za via feratu je neophodna i adekvatna tehnička oprema, pored standardne opreme koju koristimo za hajking ili treking. Ta oprema je specijalizovana i namenski je napravljena upravo za taj cilj, da se bezbedno prolazi via ferate.

 Tu su: via ferata šlem, koji je ustvari alpinistički šlem, ali se koristi i ovde; zatim via ferata pojas, koji je specifičan u smislu da je njegova centralna omča, na kojoj se postavlja via ferata set, postavljena horizontalno u odnosu na traku koja ide oko struka, za razliku od alpinističkog pojasa gde je ta centralna omča postavljena vertikalno. Ova omča omogućava da se na siguran način vrši distribucija sile koja je apsorbovana prilikom klizanja, odnosno pada na samoj ferati.

Glavni deo tehničke opreme je via ferata set, koji nas čuva i osigurava na via ferata stazama, da ne padnemo, odnosno da kada padnemo, padamo najviše na 2,3 do 5 metara, s obzirom na to da se klinovi koji drže sajlu upravo na tim visinama, odnosno distancama, instaliraju.

„Dakle, i ako padnemo, uz pomoć via ferata seta i šoka apsorbera koji je srce tog sistema, ostaćemo živi, zdravi i nepovređeni, što je jako bitno. U slučaju pada se sila razlaže na više elemenata: na silu oko pojasa i oko nogu, tako da nas to ustvari čuva i garantuje da neće biti velike štete po naš sistem, zdravlje i po naš telesni integritet.“

Kako cena via ferata opreme nije zanemariva, jako je bitno znati koji deo opreme mora biti ličan, a šta može da se pozajmi ili iznajmi. Kako kaže naš sagovornik, najsigurnije je da čitava oprema bude personalna, ali da to nikako ne znači da onaj ko samo želi da proba i nije siguran da li će se time dalje baviti, treba da kupi ceo set opreme.

„Postoji mogućnost da se oprema iznajmi za jedan pokušaj, pa da čovek vidi da li mu to odgovara i da kasnije krene sa nabavkom delova opreme. Recimo, Via ferata klub Gornjak rentira svoju opremu. Najbitnije je da upozorimo ljude da ne improvizuju via ferata opremu, u smislu dva karabinera, koja su postavljena na prusik ili užad, koji u slučaju pada neće uraditi posao koji treba da uradi via ferata set.“

Dule dodaje da mali broj ljudi zna za važnost dopunskog karabinera na setu, koji služi tome da njegovim aktiviranjem može da se izbegne neka rizična situacija u slučaju premora. Slovenci ga zovu „počivalec“, Bosanci „paničar“, kod nas „karabinar za parkiranje“, što znači da se uključuje u slučaju neke situacije u kojoj se on ukopčava za neki klin ili sajlu.

Kako je via ferata ekstremnija od običnog planinarenja, ljudi se suočavaju sa nekim strahovima, što je i normalno, jer svako ima strah od nepoznatog. Kako kaže Dule, ima i ljudi koji na via feratu polaze grlom u jagode, odnosno na poziv prijatelja, ne znajući da koriste opremu, što može da bude rizično. Potrebno je proći određenu obuku, pa onda krenuti na via feratu, a neozbiljan je svaki vodič koji pristane da vodi nekog bez ikakvog iskustva i pripreme.

Nemili događaji sa via ferata neminovno postavljaju pitanje sa kime je bezbedno ići na ovakve avanture.

„Apsolutna je preporuka da ljudi na via feratu idu sa vodičima koji imaju licencu, odnosno koji su iskusni i koji znaju da vode ljude, to je jako bitno. Jedno je kad vas vodi neko ko je početnik na feratama i ko nema iskustva, a sasvim je druga opcija kad vas vodi neko ko ima iza sebe bogato iskustvo na feratama, ko ima iza sebe i tu samu formalnu licencu za vođenje. To znači da će ta osoba u određenim trenucima moći da vam pomogne da prevaziđete trenutnu slabost, situaciju u kojoj ste uplašeni, izdale su vas ruke ili bilo šta drugo.“

foto: Ljiljana Cvetković
foto: Ljiljana Cvetković

Dule preporučuje via feratu svakome ko voli adrenalin, jer je novo iskustvo u odnosu na planinarenje i daje osećaj približan alpinističkim doživljajima, koji se smatraju jednim od najjačih i najimpresivnijih.

„Osećaj je vrlo sličan alpinizmu, s tim što se hoda stazama na bezbedan način, što omogućava većem broju ljudi da proba i doživi taj adrenalin. Svako ko nema mogućnost da se bavi alpinizmom, treba da proba via feratu, uživaće i daće mu osećaj koji će dugo pamtiti“, preporučuje naš sagovornik.

Upravo ove staze vam omogućavaju da penjanjem na tim stazama imate vrlo slične doživljaje o alpinizmu, ali i vrlo sigurne i bezbedne, što brojnoj populaciji daje motivaciju da hoće da ide na feratu, osećajući se tamo bezbedno, ubeđeni da će im biti lepo i interesantno. Ne mogu da budem alpinista, to je neko vreme koje je prošlo.

Leave a Reply